U rovinjskom se muzeju nastavlja program obilježavanja stote godišnjice rođenja Bruna Mascarellija. Predavanje pod nazivom Bruno Mascarelli zvao ih je „novigradskim slikama“ održala je povjesničarka umjetnosti dr. sc. Jerica Ziherl. Citati iz „Knjige zapisa“ Josipa Vanište koji sugestivnim tonom dočaravaju atmosferu poslijeratnog Rovinja bili su uvod u kontekst vremena u kojemu je započelo likovno djelovanje Mascarellija u Istri.
Fokus predavanja bile su četiri slike ciljano rađene za opremanje javnog prostora u Novigradu. Naime, Narodni odbor Novigrad naručio je 1952. godine slike za opremanje Doma kulture koji je sagrađen prema projektu Aleksandra Pilepića iz Rijeke i koji je u to vrijeme bio jedan od najmodernijih arhitektonskih projekata u Istri. Za opremanje novigradskog Doma kulture tražio se umjetnik koji ima iskustvo rada s velikim formatima, pozna talijansku kulturu i živi u blizini Novigrada. Odabran je Bruno Mascarelli koji je za svoj angažman na ovom projektu izjavio sljedeće: Bio si sretan da nešto radiš, da slikaš!’ i nisu postavljali nikakve uvjete, osim da se na svakoj slici prepoznaje Novigrad.
Četiri slike, svaka formata 227 x 433 cm, nazvane su Mediterraneita, Rustikalna Istra, Život priobalne Istre, Provincija na moru. Mascarelli ih je započeo 1952., dovršene su 1953., a u prostor su postavljene 1954. godine. „Radovi su to na kojima se odražava poslijeratni duh pobjede, uzleta i optimizma. No Mascarelli ne bježi od tragičnih trenutaka pa se na slikama, u detaljima, zapažaju elementi poput napuštenih kuća i prevrnutih stolica kao aluzija na odlazak ili egzodus stanovništva. Jednako tako oslikava nova zdanja i duh obnove, novi život koji je na pomolu, pa se njegove slike mogu promatrati kao šaroliki rebus, puzzle što se slažu u veliku formativnu kompoziciju autentičnog Novigrada, njegovih stanovnika jučer i danas“, objašnjava Ziherl.
Na predavanju su spomenute novigradske slike postavljene i u širi povijesni kontekst. Poratno vrijeme u Istri obilježeno je diplomatskim rješavanjem pitanja razgraničenja između Italije i Jugoslavije. Međusavezničku komisiju tada je po Istri pratio fotograf Tošo Dabac, te je Ziherl usporedila pojedine motive na njegovim fotografijama sa onima naslikanim na Mascarellijevim djelima. Također, njihov je vizualni jezik uspoređen s memorijalnim spomenikom Vladimiru Gortanu u Podbermu. I spomenik u Podbermu i Mascarellijeve „novigradske slike“ iznimna su djela hrvatske poslijeratne umjetnosti, najraniji primjeri modernističko-apstraktnih izričaja u Istri čija je nakana bila pokazati kako je ovaj dio regije moderan, okrenut prema zapadu i zapadnoj kulturi.
Predavanje je zaključeno pozicioniranjem Mascarellijeva rada 1950-ih u širi europski kontekst. Na slikovnim je primjerima pokazan prepoznatljiv utjecaj talijanskog slikarstva Novecenta. Carlo Carà, Salvatore Fiume, Giorgio De Chirico, Mario Sironi, Massimo Campiglio, a napose u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata, Renato Guttuso i Armando Pizzinato, samo su neka od imena koja se najizravnije prepoznaju u Mascarellijevu onodobnom slikarstvu. Po riječima samog umjetnika, na njega su najviše utjecali Marino Tartaglia, Picasso, Sironi i Lojze Spacal.
„Bez obzira na utjecaje i sličnosti s navedenim autorima, u slučaju Mascarellija ne možemo govoriti o pukom epigonstvu. U njima je, naime, Mascarelli našao ne samo formalne, već i tematske i duhovne sugovornike“, zaključuje Ziherl.
Dr. sc. Jerica Ziherl, povjesničarka umjetnosti, kustosica, predavačica, urednica i autorica. Od 2016. (i od 2006. do 2009.) ravnateljica je i kustosica Muzeja-Museo Lapidarium u Novigradu-Cittanovi. Kroz muzejski rad fokusirala se na kustoske prakse kroz subjektivne interpretacije moderne i suvremene umjetnosti, te na kompleksnije programe i koncepte surađujući s umjetnicima, kustosima i kulturnim ustanovama u Hrvatskoj i na međunarodnoj sceni. Kustosica je brojnih izložbi, autorica i urednica izložbenih kataloga i umjetničkih monografija. Sudjelovala je i izlagala na domaćim i stranim znanstvenim i stručnim skupovima, objavila brojne znanstvene i stručne radove, bila urednicom znanstvenih zbornika i publicističkih djela. Surađivala na međunarodnim projektima, te predavala na Sveučilištu u Rijeci, na Akademiji primijenjenih umjetnosti i na Filozofskom fakultetu, Odsjeku za povijest umjetnosti.
