Obnovljeni postav Stari majstori
Slikarski izvori i tokovi u Zbirci starih majstora - slike od 16. do 18. stoljeća. Katalog stalnog postava Zbirke starih majstora u Zavičajnom muzeju grada Rovinja. Urednica Višnja Bralić Novi katalog koji nam predstavlja dio bogatih zbirki rovinjskog muzeja čini mi se značajnim, važnim i ozbiljnim i to ne samo zbog skoro impozantne veličine, iako obrađuje umjetnine izložene u samo ove tri dvorane. Njegov značaj proizlazi uglavnom iz značaja umjetnina koje obrađuje, te je u tom smislu postignut dobar odnos između onoga što se prikazuje i načina kako je to učinjeno. U katalogu ćemo naći kraću povijest zbirke povijesnih slika ovoga muzeja, kako su one došle u muzej i što je sve poduzimano tokom godina da se one dostojno prikažu javnosti. Odabrane slike iscrpno su i stručno opisane u 28 kataloških jedinica, popraćenih vrsnim reprodukcijama. Naći ćemo tu sve osnovne podatke, tehničke i kulturno povijesne, o svakoj slici. Navedeni su svi relevantni sudovi i podaci ranije izrečeni, što je preduvjet dobro stručno obavljenog posla. Ovim bi riječima šturo mogli opisati katalog zbirke koji držimo u rukama, uz isticanje njegove zanatsko stručne visoke razine. Ova napomena, po mojem mišljenju, zaslužuje još nekoliko riječi. Usuđujem se posebno istaknuti vrsnoću publiciranih tekstova, to jest načina kako je posao obavljen. Može nam se učiniti da je pisanje kataloške jedinice o jednoj umjetnini rutinski, pa čak i jednostavan zadatak. Mi koji se bavimo tim poslom puno smo se puta uvjerili da to nije niti približno tako. Opisati jednu sliku na način da se definiraju njene bitne osobine, odrediti stil, vrijeme nastanka, autora, to jest u potpunosti identificirati i eruirati umjetničko djelo naslijeđeno iz vremenske udaljenosti od nekoliko stoljeća, zahtijeva posebnu vještinu i znanje. Povjesničaru umjetnosti elementi slikarskog rukopisa, osobine kompozicije, način iluzioniziranje prostora i volumena, odabir kolorističkih i tonskih kontrasta i suglasja i tako dalje, definiraju likovni govor, jezik likovnog djela sa svim retoričkim toposima ili inovacijama koje nam u odčitavanju otkrivaju stilske osobine, izvore likovne edukacije i ambijenta, epohe i na koncu samu osobnost autora. Taj postupak odčitavanja neverbalnih informacija sadržanih u likovnom djelu nazivamo atribuiranje. To je metoda kojom povijest umjetnosti identificira autora pojedine umjetnine. Njome barataju rijetki, savladava se velikim trudom. Postoji određena tradicija u hrvatskoj povijesti umjetnosti dobrih atribucionista. Sjetimo se Krune Prijatelja, Grge Gamulina. Ističem to zbog toga jer mi je poznato da neki drugi narodi uopće skoro nemaju ljudi sposobnih ispravno prepoznati autora neke povijesne slike (njima taj posao obavljaju stručnjaci iz razvijenih sredina). Mislim da bez pretjerivanja mogu reći da su atribucije u ovom katalogu iznesene maksimalno rigorozno, dokumentirano uvjerljivo i znanstveno pošteno. Iznenadili su me neki zaključci kolegica. Na primjer: magistrica Staničić prepoznaje sliku anonimnog slikara iz 16. stoljeća neduhovito zvanog "madonaro maestro L". Koliko je uopće ljudi ikada čulo za majstora L, a koliko ih je na svijetu koji mogu prepoznati njegovo autorstvo na nepotpisanoj slici? Ili, drugi slučaj: revizija analize slike (doduše potpomognuta i restauratotskim zahvatom) omogućila je prof. Kudiš dokaz da je autor samo Leandro Bassano, treći po važnosti u slikarskoj obitelji Bassana koji su tako vješto i dopadljivo distribuirali tintoretovske svjetlosne efekte. Takvih primjera mogao bih nabrojati više, što sve govori o temeljitosti ovog posla koji po mojem skromnom sudu može služiti na čast i autoricama i muzejskoj ustanovi koja je time pokazala koliko joj je stalo do ozbiljnosti muzeološkog pristupa u vrijeme kada se često od muzeja traži samo uresna atraktivnost. Spomenuo bih i problem restauriranja koji je također opisan u ovome katalogu i to u kontekstu vrsnoće ukupne filološke identifikacije prikazanih umjetnina. Često sam imao prilike vidjeti neuspjelu restauraciju, u kontradiktornosti s izvornom strukturom umjetnine, bilo da je predmet "uljepšan" ili nagrđen. Evidentno je u ovom slučaju sinergija kulturno povijesne i likovne interpretacije, udružena s minucioznim tehničkim znanjima restauratora dala prave rezultate. Dug život i lijepi odjek ovoj zbirci toplog rovinjskog muzeja želimo u očekivanju novih, kvalitetnih i profesionalnih ostvarenja. Ivan Matejčić
Web stranica je u procesu prilagodbe.
Zatvori