Aktivnost - izložba

TRAŽI
RADNO VRIJEME
Svakodnevno : 10.00 – 18.00 sati
 
ULAZNICE
odrasli 15,00 Kn
učenici/studenti/grupe (10 i više) 10,00 kn
djeca do 10 godina, osobe starije od 65 godina i osobe s posebnim potrebama besplatno

IZLOŽBA JOAN MIRÓ otvorena do 1. listopada 2017.
odrasli 60 kn
umirovljenici 50 kn
studenti 50 kn
djeca 6-15 godina 30 kn
obiteljska ulaznica 150 kn
grupe (min. 10) 50 kn 
♦ stručno vodstvo individualno/grupe uz prethodnu najavu

Bruno Mascarelli

"Pariški opus"

Muzej Grada Rovinja - Rovigno, Trg m. Tita 11, Rovinj - Rovigno (velika galerija, 1. kat)
12. rujna 2017. - 12. listopada 2017.


U utorak 12. rujna 2017. u 19 sati u Muzeju grada Rovinj - Rovigno predstaviti će se sa svojom samostalnom izložbom naslovljenom "Pariški opus" rovinjski umjetnik Bruno Mascarelli.

Bruno Mascarelli, "Pariški opus".

Iako nas naslov izložbe upućuje na jedan od kozmopolitskih centara kulture i umjetnosti, jer su izložene slike ondje naslikane, u Parizu, mjesto rođenja ove izložbe nalazi se u hrvatskom gradiću Rovinju, pobratimu grada Leonberga. Izložba prvenstveno predstavlja umjetnika, njegovu umjetnost a s njime i sâm grad Rovinj. Rovinj, hrvatski turistički grad na zapadnoj obali Istre, zapravo umjetnikovo mjesto promišljanja umjetnosti, odmora i rada, stalnog i povremenog boravka, ali ne samo to, grad Rovinj i Bruno Mascarelli su nerazdvojna cjelina! Umjetnik je u gradu našao dom i prijatelje a gradu je zauzvrat dao svoju umjetnost i kulturu. U toj razmjeni grad je više dobio no što je dao, a da pritom sâm Bruno Mascarelli i nije ulagao poseban trud. Svojom spontanosti, plemenitosti i duhovnosti u Rovinju želi jednostavno živjeti. Ne živjeti životom običnog čovjeka u malom gradiću na periferiji, već životom čovjeka kojeg stvaralačka žudnja tjera više i dalje.

Tvrdnja kako su Rovinj i Bruno nerazdvojna cjelina u doslovnom je smislu potvrđena činjenica. Našli su jedno drugo u teškim vremenima, kada su grad napuštali njegovi najobrazovaniji stanovnici ostavljajući za sobom prazne kuće i puste ulice. S druge strane, Mascarelli rođen u Sarajevu, do susreta s Rovinjom kroz djetinjstvo i mladost proputovao je kao nomadski putnik bez cilja ne znajući kuda bi. Do Rovinja je došao bez ičeg materijalnog. Međutim, u sebi je nosio kulturno bogatstvo koje je stjecao od židovske pučke škole u Sarajevu, školovanjem s pravoslavnim vršnjacima u Banja Luci, potom u Zavodu Sv. Vinka kod katoličkih časnih sestara, a nisu ga mimoišli ni muslimanski vršnjaci. Umjetničko obrazovanje započeo je u Beogradu, nastavio u Zagrebu. Mascarelli je sa sobom u Rovinj donio obrazovanje, multireligijsku i multietničku toleranciju, razumijevanje, ljubav, mladost... Jednom riječju - kozmopolitizam.

Taj i takav Bruno Mascarelli počeo je okupljati prijatelje umjetnike, istomišljenike iz svih krajeva tadašnje države Jugoslavije, posebice iz dvaju glavnih kulturnih centara Zagreba i Beograda. Dolazili su umjetnici. Neki samo prolazili, neki ostajali, neki samo ljeti boravili ali svi su se okupljali oko Mascarellija. U tom je društvu bilo svih profila umjetnika: slikara, kipara, fotografa, arhitekata, književnika, glazbenika, kazališnih, filmskih i inih umjetnika. Okupio je jezgru umjetnika koja je postala poznata kao "Rovinjska škola". Osnivaju Muzej u Rovinju! Nakon toga Bruno odlazi na "zapadnu" stranu hladnoratovski podijeljene Europe ali se i neprestano vraća. Do dana današnjeg Mascarelli je neprestano u i van Rovinja koji mu je utočište i spona između istoka i zapada. Energija duha tjera ga u potragu za novim, boljim i drugačijim svijetom. Istraživanje, lutanje i nomadski pristup življenju vidljiv je i prisutan u njegovoj umjetnosti kao i čvrsti korijeni prostora iz kojeg je niknuo.

Umjetničko obrazovanje Bruna Mascarellija obilježeno je nametnutim imperativom, državnim socrealističkim izričajem. Oslobađanje od obrazovanjem nametnutih okvira i izričaja popločeno je trnovitim putom. Uočava se to u njegovim najranijim radovima u kojima prevladava dekorativizam, elementi nove ilustrativnosti ali i neke postkubističke stilizacije. Naučio je ilustraciju pretvoriti u sliku. Mladi student umjetnosti eksperimentima i traženjem nečeg novog opirao se etabliranim konzervativcima. Bijegom na periferiju, bliže zapadu, pronašao je svoje uzore. Talijanska metafizika i futurizam ali i ekspresionizam i nadrealizam postaju njegova konstanta kojom postiže složenu i slojevitu poetiku modernoga eklekticizma. U Brunovim slikama od tada možemo prepoznati dva morfološki različita izričaja: slike u kojima prevladava doslovna figuracija te slike u kojima prevladava nadrealizam, metafizika i apstraktni ekspresionizam zajedno. Njegovi su eksperimenti specifični, mozaik izričaja i stilova, rukopisa koji na prvi pogled izgledaju kao da pripadaju raznim fazama. Poetika je to koja je uspjela spojiti različite dijelove u jedinstveni osobni stvaralački opus.

Promatranjem Brunovih slika treba svakako uzeti u obzir i svojevrsnu dvojnost njegovih radova. Simultani procesi napuštanja i neprestanog opetovanog vraćanja k slici. Odlazak i putovanje kroz maštu, neki zamišljeni svijet kao i stvarni, figurativni svijet. Poput odlazaka od kuće, prijatelja, grada i neprestani povratak. Slično promjenama raspoloženja u jednom te istom danu. Njegov način slikanja uvjetuje tu dvojnost jer se i slikanje odvija kroz spontane procese, bez unaprijed isplaniranih motiva ili kompozicija. Bruno slika brzo kako bi slika zadržala blještavilo iznenađenja, potez kista postaje iznenadni čin poput groma iz vedra neba, bljesak trenutka. Slike nisu zgusnute u tami ili mistici, upaljene su, imaju naboj svjetla po želji umjetnika. Takvim načinom slikanja autor ne dopušta prostor za polemike, slika nastaje u mahu, iz srca, figuracija izvire iz apstraktnog ekspresionizma i obrnuto. Sljedećeg dana, tjedna ili godine, nakon što slikar uspostavi dijalog sa svojom slikom, potrebno je smireno i promišljeno vraćanje kako slika ne bi ostala nedovršena.

Pored faktografske dvojnosti u kojoj je slika stvarana brzo, blještavo i njene kasnije promišljene dorade, postoji i dvojnost figuracije i apstrakcije. Ta je dvojnost naglašena i samim naslovima slika. Naslovi su istovremeno stvarni toponimi koji prikazuju nešto iz umjetnikove mašte ili su realni prikaz imenovanog mjesta, posebice kada je riječ o pejzažu. Jednako vrijedi i za mrtvu prirodu ili portret. Očito je kako umjetnik svoje slike stvara po sjećanju a ne promatranjem naslikanog motiva. Stoga one imaju apstraktnu komponentu koja izvire iz stvarnosti ili pak realističnu komponentu koja izvire iz apstrakcije. Posjet njegovom atelieru otkriva nam figurativne i apstraktne slike kojima se nastanak vremenski poklapa. Vjerojatno zato što umjetnik istovremeno slika više različitih slika, svaka ima svoje vrijeme sazrijevanja koje se različito ispoljava, ovisno o figurativnom ili apstraktnom raspoloženju izričaja.

U svom značenju djelo Bruna Mascarellija prisvojilo si je moć romantičnog preuzimanja metafizičkog ljudskog sjećanja. Sjećanje čovjeka koji ima dugotrajno, veliko i bogato iskustvo opsesivnog slikarstva i promišljanja umjetnosti. Njegove su slike koloristički jake i žive, spontane, pune poezije, pulsiraju slobodom i improvizacijama. Pejzažni su motivi realistični poput snova i maštovitih radnji vezanih za stvarnost, imaju halucinantne eksplozije simbolike snova. Takvim se vizijama slikar kreće na ivici svjetova sna i jave, fantastičnih i neobičnih prikazanja, predodžbi i zbilje koji mu pomažu stvarati slike pune nadrealizma, ekspresionizma i metafizike.

Bruno Mascarelli bio je blizak umjetnicima avangardnih grupa "Exat 51" i "Gorgona" koje su imale ključnu ulogu u suvremenoj hrvatskoj umjetnosti. Njihovo je djelovanje označilo raskid sa socrealizmom početkom pedesetih godina. Ipak nije se nikad priklonio ni jednoj od tih grupa. Ostao je postrance, svoj i poseban, a njegovo slikarstvo upućuje na drugačiji izbor. Tu posebnost cijenili su i uvažavali njegovi prijatelji, umjetnici iz spomenutih grupa1. Jasno je da umjetnik koji nema vremena za polemike, koji slika na mah ali istovremeno uglađeno i cizelirano, koji iznova odlazi, napušta sliku, kako bi se istoj opetovano vraćao, ne može pripadati nikakvoj grupi. Ograničenja, pravila i program kojima se grupe usmjeravaju i vode, njega sputavaju. Uostalom, borba protiv politički isplanirane umjetnosti kroz grupe svodi se na isto. Njegov je način razmišljanja neprestani proces istraživanja, iznenađenja. U suprotnosti je s programiranim i unaprijed smišljenim umom. Takva sloboda ima svoju cijenu - ostaje sâm. Njegova samoća protuteža je programiranim grupama i isplaniranoj umjetnosti koja je miljenik državnih institucija utjelovljenih u galerijama i muzejima te čvrstim lobijima kritičara koji prate određen trendovski ili ideološki pravac.

Bruno Mascarelli se bori i suprotstavlja na stari prokušani način. Svojim slikama prenosi osjećaj slobode. Njegova je umjetnost izraz stvaralačkog zadovoljstva. Tražeći sebe pokreće osjećaje, unutarnju snagu, unutarnji život i unutarnje samouključivanje. Brunov najjači potisak je otkidanje predmeta od njegova prirodnog konteksta, od nezaustavljivog tijeka postojanja, oslobađanje istoga od svega što je u njemu a može biti ovisno o životu. Odnosno, odvajanje od svake proizvoljnosti, kako bi ga pretvorio u potrebno i nepromjenjivo te približio svojoj punoj vrijednosti. Njegove slike kao da dolaze iz nekog drugog svijeta. Slike mu zrače životom kao čistom energijom, unutarnjim radom, ispunjenjem i težnjom.

Aktivnost i život koje osjeća pri svom umjetničkom stvaranju dosljedno prenosi i na svoje slike. Oslobođen dosjetki, svojim slikama priziva nostalgiju, a da mu stvaralački čin predstavlja veselje i radost govore njegove slike, znakovitih naslova. Ljepotu, veselje i radost ne nalazi u oholosti zbog posjedovanja moći da bilo što proglasi umjetnošću.

Dario Sošić

1Još uvijek traje njegovo intenzivno dopisivanje s Josipom Vaništom. Mascarelli posjeduje bezbroj pisama, dopisnica i razglednica iz njihove prijateljske korespondencije.

Prikaži sve
Sakrij


IZBOR FOTOGRAFIJA